(Izvodi iz rada "Indikacije za terapijsko jahanje i evaluacija efekata terapijskog jahanja", Doc. dr Jelene Stanić, objavljenog u Zborniku radova sa Prvog seminara o terapijskom jahanju održanog u Domu za decu i omladinu ometenu u razvoju, u Veterniku 14.03.2007. godine)
Terapijsko jahanje (TJ) je forma fizikalne terapije za pojedince sa razliÄitim fiziÄkim, emocionalnim, spoznajnim i socijalnim potrebama. SuÅ¡tinski predstavlja jedinstvenu kombinaciju edukacije sporta i rekreacije.Terapijsko jahanje je najefikasnije kod dece s obzirom na nivo mentalnog, fiziÄkog i socijalnog razvoja, ali se može sprovoditi u svim dobnim grupama.
Hipoterapija podrazumeva korišćenje konja kao terapijsko sredstvo od strane fizioterapeuta u cilju popravljanja funkcija pojedinca.
Termin "terapija uz pomoć konja" (Equne-Assisted Therapy) je Å¡iri pojam i podrazumeva razliÄite oblike terapije kao Å¡to su jahanje kao rekreacija i jahanje kao terapija zadovoljstva u cilju popravljanja kvaliteta života.
Hipoterapija i terapijsko jahanje se bitno razlikuju ne toliko u odnosu na ciljne grupe koliko u odnosu na ulogu konja i naÄin obavljanja terapijske sesije.
Paralelno i u komparaciji će se navesti osnovne karakterisike, a i razliÄitosti izmeÄ‘u terapijskog jahanja i hipoterapije, a u cilju pravilne upootrebe ova dva termina.
Hipoterapija:
Sprovodi se uz pomoć profesionalnog terapeuta koji je ujedno i poznavalac konja i konjovodac
Terapeut stalno pridržava pacijenta
Konjski pokret je izuzetno bitan u postizanju ciljeva terapije
Cilj hipoterapije je profesionalni tretman radi napredka u neurološkim funkcijama, pokretu tela, koordinaciji, kupiranju pažnje i koncentracije
Hipoterapiju treba kontinuirano sprovoditi najmanje jednu godinu da bi se procenio efekat.
Tokom hipoterapije konstantno se vrednuju i modifikuju sesije na osnovu terapijskog odgovora.
Terapijsko jahanje:
Sprovodi se uz obuÄenog instruktora jahanja u saradnji sa volonterima ukljuÄujući i terapeuta koji je u ulozi konsultantna ili savetnika
Povremen kontakt i pridržavanje jahaÄa ili od strane volontera ili od strane instruktora. Instruktor je najÄešće u centru manježa
Pokret konja je krucijalan za sticanje jahaćih sposobnosti
Terapijsko jahanje teži da pruži socijalne, edukativne i sportske aktivnosti u Äasovima rekreativnog jahanja prilagoÄ‘enim osobama sa invaliditetom.
U terapijskom jahanju osoba se uÄi jahanju u grupi (socijalni apekt) i instruktor mora da prilagodi rad grupe u celini, a da pri tome radi i na pojedinaÄnim uspesima.
Pri tome je pravilan stav i kontrola konja najvažniji momenat.
Indikacije za terapijsko jahanje mogu biti osobe sa raznim vidovima:
Telesnih oÅ¡tećenja ili nedostataka: osobe sa amputiranim delom ili celim ekstremitetom, raznim oblicima artritisa, spondilitisa, cerebralne paralize, stanja nakon cerebrovaskularnog inzulta, povrede glave, multipla skleroza, oÅ¡tećenja kiÄmene moždine, poliomijelitis, progresivna miÅ¡ićna distrofija, skolioza, kifoskolioza kiÄme.
Oštećenja senzorijuma: sluha i govora i vida.
Psihološka oštećenja i poremećaji ponašanja
Oštećenja intelekta: mentalna retardacija i Down-ov sindrom
Za neka od ovih specifiÄnih stanja TJ ispoljava sledeće benefite:
Kod autistiÄne dece povećava interes prema sebi i ostalima, stimuliÅ¡e verbalne vežbe.
Kod obolelih od cerebralne paralize obezbeÄ‘uje fiziÄku stimulaciju, stimulaciju miÅ¡ićnog tonusa, stabilnosti tela i koordinacije pokreta.
Kod osoba sa oštećenjem mozga popravlja balans, posturu, grubu i finu motoriku, govor i percepciju.
Kod osoba sa oštećenjem sluha i govora popravlja balans, posturu i koordinaciju
Kod osoba sa smetnama u uÄenju stimuliÅ¡e pažnju, socijalizaciju, kooperaciju,vežbe govora i posturu.
Kod osoba sa mentalnom retardacijom sa ili bez fiziÄkih nedostataka stimuliÅ¡e koordinaciju, balans, posturu, finu i grubu motoriku.
Kod osoba sa multiplom sklerozom se ostvaruje jaÄanje miÅ¡ićne snage i popravlja fiziÄku aktivnost.
Autizam, depresija druga psihiÄka oÅ¡tećenja kao i poremećaji u ponaÅ¡anju kao Å¡to su hiperaktivnost, nedostatak pažnje, nestrpljivost, bulimija, anoreksija nervoza, paranoidna, opsesivno kompulsivna stanja, bolesti zavisnosti, postraumatski sindrom.
Za sva ova stanja neophodno je poznavanje potencijalnih opasnosti koja mogu nastati na Äasu jahanja, pravilan odabir konja kao i adekvatne opreme.
Kada se govori o terapiji uz pomoć konja onda se moraju naglasiti sledeće važne karakteristike:
Trodimenzionalni pokret karlice pri hodu (napred nazad, levo desno uz istovremenu rotacija) se odliÄno simulira jahanjem Å¡to je osnova svake terapije uz pomoć konja. Uz programirane vežbe tokom Äasa TJ ostvaruje se :
Popravljanje i jaÄanje fiziÄkih funkcija (balans, postura, miÅ¡ićni tonus, pokretljivost zglobova)
Popravlja se senzorna i spoznajna funkcija
Postiže se emocionalno zadovoljstvo
Postiže se psihološka stabilnost i socijalizacija
Ove funkcije predstavljaju osnovne Äinioce u sveukupnom kvalitetu života pojedinca.
Potreba za istraživanjima u podruÄju terapijskog jahanja i hipoterapije je sugerisana od strane Mc Gibbon-a 1997.godine, Aisenbrey-a 2000. godine i Macanley-a 2002. godine Na konferenciji 2001.godine u Seattle-u, Komitet za istraživanje u okviru SevernoameriÄke asocijacije za jahanje hendikepiranih osoba NARHA (North American Riding for the Handicapped Associacion) doneo je smernice i sugestije koje treba da podstaknu ovu delatnost. IzmeÄ‘u ostalog sugerisano je:
Razmena iskustva i "uÄenje jedni od drugih" u terapiji koja se odvija uz pomoć konja.
SpecifiÄni benefiti od ove vrste terapije moraju opravdati druÅ¡tvenu i ekonomski podrÅ¡ku.
UkljuÄivanje viÅ¡e medicinskih specijalnosti (ne samo fizikalna medicina)
Obezbediti nauÄne dokaze o specifiÄnim benefitima od terapije uz pomoć konja
U kojoj meri TJ može uticati na balans, spasticitet, funkcionalno popravljanje mišićne snage, koordinaciju, bol i nivo mišićne zategnutosti (tenzije) nivo dnevnih aktivnosti kao i kvalitet života zavisan od bolesti (Health-related Quality of life)?
Da li je dovoljna subjektivna procena pojedinca jahaÄa tj. utisak kako njega samog tako i osoba u okruženju o uspeÅ¡nost TJ?
U medicini se izbegava otsustvo dokaza i promoviÅ¡e "evidence based"s obzirom da je krajnje ekzaktna nauÄna disciplina.
Ako subjektivna procena nije dovoljna onda se postavlja pitanje:kako proceniti efekat TJ ?
Odgovor je jednostavan treba „izmeriti dimeziju“ tj mišićnu snagu, spasticitet, balans, bol itd tokom trajanja TJ.
Merenja mogu biti objektivna ili uz pomoć vizuelno analognih skala i kategorisanih odgovora. Optimalni broj merenja je od 10-15, a merenja se mogu poklapiti sa zavrÅ¡etkom Äasa TJ.
U tu svrhu se mogu dizajnirati studije sa grupom jahaÄa koji imaju približno iste ili sliÄne invalidnosti. PojedinaÄno dizajnirane eksperimentalne studije (Single-subject experimental design - SSED) uz upotrebu „instrumenata“ za merenje kao Å¡to su za balans Bergo-va skala, za hod figura osmice, za spasticitet Ashworth-ova skala, za funkcionalnu miÅ¡ićnu snagu, koordinaciju i bol vizuelno analogne skale, za nivo miÅ¡ićne zategnutosti (tenzije) kategorisani odgovori. Nivo dnevne aktivnosti može se vrednovati funkcionalnom skalom za nivo dnevne aktivnost, emocionalno zadovoljstvo kategorisanim odgovorima kao i kvalitet života zavistan od bolesti (Healt Related Quality of Life HRQoL).
Trostruki efekat terapijskog jahanja koji se ogleda kroz fiziÄki, psiholoÅ¡ki i socijalni aspekt na ovaj naÄin se može objektivizirati i vrednovati pre, tokom i posle terapije, a objektivni dokazi benefita u pojedinim fiziÄkim, emocionalnim, funkcionalnim dimenzijama služiti kao putokaz za postavljanje indikacija za TJ.
(Izvodi iz rada "Indikacije za terapijsko jahanje i evaluacija efekata terapijskog jahanja", Doc. dr Jelene Stanić, objavljenog u Zborniku radova sa Prvog seminara o terapijskom jahanju održanog u Domu za decu i omladinu ometenu u razvoju, u Veterniku 14.03.2007. godine)
Pokrajinski Sekretarijat za sport i omladinu |
Medicinski fakultet Novi Sad |
Gradska uprava za dečiju i socijalnu zaštitu |
Služba gradonačelnika Novog Sada |
Gradska Uprava za sport i omladinu |
![]() |